POVIJEST HRVATA
KRALJ STJEPAN MIROSLAV
Stjepan Miroslav hrvatski kralj iz vladarske dinastije Trpimirovića. Miroslav je bio stariji sin kralja Krešimira I., a vladao je od 945. do 949. godine.
Tijekom njegova vladanja Hrvatska je stradala u građanskom ratu Miroslava protiv njegova mlađeg brata Mihajla Krešimira. Hrvatska mornarica je spala na 30 brodova, a konjica i pješaštvo je pretrpjelo velike gubitke. Građanski rat je iskoristio srpski veliki župan Časlav Klonimirović, koji je proširio vlast svojeg saveza na istočnu Bosnu (oko današnjeg Sarajeva) i na neka kneštva južne (Crvene) Hrvatske. Časlava je, kao svog vazala, u tome podupiralo Bizantsko Carstvo, zbog težnje za obnovom vlasti nad hrvatskom obalom. Rat završava Miroslavovom smrću i preuzimanjem vlasti njegova brata Krešimira II. uz pomoć bana Pribine 949. godine.[1] O Miroslavu se više znade kroz legende.
Godine 949. hrvatski kralj Stjepan Miroslav dao je izgraditi u Suđurđu na Šipanu ranokršćansku crkvicu sv. Stjepana prvomučenika u znak zahvale za isprošeno čudo kraljevskog ozdravljenja vjerom u moći sv. Stjepana. Moći se nalaze u Dominikanskom samostanu u Dubrovniku. Crkvica ju dala obnoviti obitelj Marušić iz Splita i obnova je gotova 2012. godine. Obitelj je obnovila crkvicu za monsinjora Matu Uzinića, biskupa dubrovačkog.[4]
Prema pisanjima don Nika Gjivanovića, Matijaševića, Rastića i Crijevića, kraljica Margarita bila je bila bez djece. Dala je popraviti trošne gradske zidine Dubrovnika prema Lokrumu oko god. 828. (?) i preminula je u Dubrovniku kao duvna. Za crkvu sv. Stjepana je dala zlata, srebra i relikvije. Rodom je bila Rimljanka, a po ženskoj lozi u svojti s dubrovačkom plemićkom obitelji de Croce (Križić), što su povezivali s čestim imenom Margarita u toj obitelji.[5] Crkvu je prva službeno posjetila hrvatska kraljica Margarita. Došla je provjeriti je li crkvica doista izgrađena te time ispunjen zavjet kralja koji se zavjetovao izgraditi više crkvica zbog svog ozdravljenja. Od tog posjeta crkvici, ženskoj se djeci na dubrovačkom području često daje ime Mara, oblik imena Margarita.
Zavjetna crkva sv. Stjepana u Suđurđu na Šipanu koju je kralj Stjepan Miroslav dao podići 949. godine.
Nikola Zvonimir Bjelovučić pisao je o Crvenoj Hrvatskoj i Dubrovniku 1929. godine. U radu je objavio poglavlje o staroj kraljevskoj crkvi sv. Stjepana (kod gradskih zidova u dvorištu biskupskog sjemeništa u Dubrovniku)[2] iz polovice 10. st., hrv. kralju Stjepanu Miroslavu i njegovoj supruzi kraljici Margariti (Mari) u Dubrovniku 948. godine, njihovoj zadužbini, kraljevo darivanje Župe, Brgata, Šumeta, Rijeke i Zatona, sv. moći, koje je donio crkvi sv. Stjepana u Dubrovniku, grobu kraljice Margarite u Dubrovniku gdje je živjela kao duvna i komadu sv. Križa koji je kraljica Margarita darovala te o starohrvatskim crkvama na području Dubrovnika.[3]
Stara predaja kazuje da je grad Kotor u Boki Kotorskoj sagrađen za Stjepana kralja. Sagrađen je, kako kazuje priča, kod tora za ovce, pa odatle ime gradu Kotor. Ali tko je taj Stjepan kralj, kada je živio, koliko je i kako vladao, o svemu tome ne kazuje nam priča nislovca. Međutim, ako iole znamo nešto povijesti, domislit ćemo se da se pod tim imenom krije hrvatski kralj Stjepan Miroslav iz sredine desetoga stoljeća. On je u nedalekom Dubrovniku sagradio i kraljevsku crkvu, u kojoj je pokopana njegova žena, kraljica Margarita. l kao što je to sigurno, tako je jednako sigurno da on nije sagradio Kotor, jer već u njegovo vrijeme bio je to stari grad. Kotor je, doduše, bio u vlasti kralja StjepanaMiroslava, pa tako i u ovoj predaji, kao u svakoj, ipak ima zrnce istine.
